Hrvatska Druga liga 2005

 

Odigrani su svi mečevi hrvatske B lige skupine Južni Jadran. I ove je godine bridž klub Dubrovnik dao 2 tima: Dubrovnik 1 (Cvjetović, Čeović, Krušić, Mačai, Mozara, Obad, Zvrko) i Dubrovnik 2 (Dubčić, Kalauz, Matana, Staničić, Zokić) i sigurno će se svi sa mnom složiti da se nisu očekivali ovakvi rezultati. Jedni priredili ugodno, a drugi neugodno iznenađenje.

Ali da krenemo ispočetka. Još tamo krajem prošle godine šuškalo se da će jedan tim iz našeg kluba igrati timske mečeve za hrvatsku B ligu, ali je njihov sastav bio obavijen maglom i kao u dobrom starom krimiću nitko nije znao tko je slavna četvorka. Međutim, zbog pritisaka iz Splita obećalo se prijaviti još jedan tim. Tako je drugi tim sklepan na brzinu, u 5 minuta, nakon jednog od redovnih tjednih parskih turnira. Još su nas krstili imenom Dubrovnik 1. Hvala im na tome. Stariji po bridž stažu i iskusniji igrači Dubrovnika 1 hrabrili su i tješili svoje mlađe suigrače da samo treba igrati opušteno i bez treme jer se od nas ništa ni ne očekuje. Tako smo bez ikakve napetosti krenuli taj ponedjeljak 27. siječnja u prvi okršaj i to s našim susjedima Astareom 1 (Mijoč, Radić, Selmanović, Soko). Prvo pa muško, pobijedili ih rezultatom 18:12. Lijep početak. Prije toga smo čuli da je naš drugi tim od njih izgubio rezultatom 13:17. Ide se doma s osmijehom na licu.

U četvrtak su međusobno igrala 2 dubrovačka tima. Još uvijek opuštena atmosfera. Možda zato što su pojedinci mislili da igramo timski meč bridž kluba, a ne natjecanja B lige, ali što god da je bio razlog, uslijedila je još jedna naša pobjeda i to vrlo uvjerljiva 25:5. Isti su tjedan i Splićani odigrali međusobne mečeve pa je naš član, mentor, prijatelj ili kako god hoćete kad smo mu javili naš rezultat, već imao cijelu sliku u glavi i ko iz topa rekao: Prvi ste! O koje nevjerice, veselja i radosti!

Euforija je potrajala do petka poslijepodne, dan prije dana D, odnosno u ovom slučaju vikenda D, a onda naglo splasla. Nemamo igrača! Odjednom nam fali igrač. Frano i ja igramo sve mečeve, Tomo i Dube su odigrali prvi meč, u drugom Obby zamijenio Toma. Na početku je Nikola pristao biti peti ortak, ali sad Obad ne može, Zvrko ne može, Cvjetović ne može prvi meč u subotu, ostale može. Gdje ćemo 5 minuta do podne naći još jednog igrača?! U posljednji trenutak spas stiže u obliku Phillyja. Tako zbrkani, zbunjeni, nervozni sjedamo za stol protiv Splita 3 (Barač, Belamarić, Bilić, Kordić) i na poluvremenu gubimo s 8 IMPa razlike. Ne mogu vjerovati da gubimo. Hajde, dobro, nismo uigrana ekipa, ali imamo drugo poluvrijeme za popravak, a i tješi me to što sam vidjela da su protivnici još nervozniji od nas. Tako je i bilo, u konačnici pokažemo da možemo i odnesemo pobjedu s rezultatom 23:7.

Napravimo pauzu od sat vremena, za vrijeme koje Nikola zamijeni Miha, duboko udahnemo i započnemo derbi sa Splitom 1, bivšim prvoligašima (Beroš, Krolo, Radelja, Zorić). Igram sa strahopoštovanjem i stalno imam osjećaj da nije dobro. Dignem pogled, na partnerovom pokerskom licu ne vidim ništa, nemam oči na leđima da vidim kako stoje Tomo i Nikola za drugim stolom i kao rezultat svega toga još jedno iznenađujuće poluvrijeme. Igramo neriješeno protiv splitskih gorostasa! U nastavku oni izlicitiraju slem, a mi ostanemo na manši i to im donese pobjedu za prsa. Izgubili smo 13:17. Slažem moju križaljku, unosimo rezultate ostalih mečeva i gledamo kakvo je stanje. Prije posljednjeg meča Split 1 vodi s 80, mi - Dubrovnik 1 slijedimo odmah iza njih sa 79, a treći sa 60 Split 2 s kojima igramo taj zadnji meč. Ludilo u našim redovima. Čestitavamo se međusobno, skoro pa se već vidimo u kvalifikacijama u Zagrebu. Od malih autsajdera postali smo glavni favoriti i najveća senzacija ovogodišnjeg razigravanja u skupini Južni Jadran.

Eh kad bi sve bilo onako kako bi se željelo i očekivalo. U nedjelju prevladalo iskustvo, odnosno neiskustvo, nedostatak koncentracije, potonemo, ne vratimo se i izgubimo od Splita 2 (Grubišić, Kozulić, Mosettig, Vojković) 25:5 čime nam oduzmu 2. mjesto i odlazak u kvalifikacije za jedan jedini pišljivi bod. Užasno nam krivo, boli za poluditi. Trojica mušketira odlaze zajedno u jednom pravcu, ali svaki sa svojim mislima, ja sama u drugom.

Nakon što su se slegle emocije, nakon što smo međusobno razgovarali i nakon što mi je moj prijatelj i bridž znalac pomogao da vidim sva ova događanja i iz druge perspektive, mogu reći da tugovanju nema mjesta. Ostvarili smo jako dobar rezultat i plasman, otišli daleko ispred svih očekivanja, pokazali svima koliko vrijedimo te da imamo znanje, snagu i potencijal. Možemo biti više nego zadovoljni i ponosni.

I za kraj, evo i ostalih rezultata i konačnog poretka. Dubrovnik 2 je od Splita 1 izgubio 14:16, 13:17 od Splita 3, a sa Splitom 2 je igrao neriješeno, tj. 15:15. Astarea je izgubila 2:25 od Splita 1, 13:17 od Splita 3, a Split 2 su pobijedili rezultatom 21:9. Split 1 je ostao prvi s 96, Split 2 se probio na 2. mjesto s 85, mi smo treći s 84 VP. Nakon prve trojice velika razlika u VPima pa četvrtoplasirana Astarea sa 65, Dubrovnik 2 sa 60 i zadnji s 57 Split 3.