Dragi moji,

jednostavno ne mogu odoljeti. Sve mi se čini da ću početi pisati tjednu kolumnu. Ozbiljnog sadržaja... da ne bih previše poticala dobre i ine duhove...

Gospodin tajnik upoznao nas je sa svoja dva bivstva: član IO HBS-a i član kluba. Kako to gordo zvuči, sva ta slova, ko njemačka registracija...E, da mi je... I bivstva nam se obratiše, a mi nijemo upijamo sve njihove riječi i pitamo se: Ali, zašto “zlatni”?

Tajnik nas je izvjestio o pomacima u diskusiji u svezi s rang listom gdje je, čini se, zaključeno da će se “faktori srediti”, kako i na koji način, to još niko ne zna, ali brain storm najjačih hrvatskih bridžističkih mozgova u mukama je porodio i jedan sasvim novi prijedlog:

“Ideja je dodati drugu vrstu bodova (npr. zlatni) koji bi odražavali dostignuće i zamijenili naše opisne uvjete (7*11. u zemlji ili 5. na turističkom turniru od 45-48 stolova)”. (zahvaljujem Ch-u što je dodao opasku da se radi o postizanju kategorija, jer bi se manje vješt čitalac skromnijeg uma mogao naći zbunjen, a to ne želimo).

Čitam li dobro: 7 puta 11. u zemlji? 45-48 stolova? Ovo je genijalna zamjena za naš opisni uvjet recimo: dva puta pobjednik turnira, jednom drugi ili treći na prvenstvu države, 2000 poena i sl. koji uopće ne odražavaju postignuće, već, recimo, mentalno uganuće.

Neopisni uvjeti su prava stvar. Ne da se opisat. I zašto bismo poene zvali zlatni, a ne neopisivi ili neopisani? Tako bi svi znali o čemu se (ne) radi.

Avaj! Bože, daj da se šale. Kako sam ja samo član kluba i nemam nikakvu Saveznu funkciju, a silno mi se dopalo ovo multi obraćanje, probat ću s onim što mi je na raspolaganju pa vam se obraćam kao psiholog. Kad netko postavi uvjet 45-48 stolova moji kolege okarakterizirali bi ga kao patološki pedantnu osobu ili analno fiksiranu ličnost. Definiciju možete naći u svakom boljem rječniku.

Postoji tanašni plamičak nade (koji, molim vas, iskoristite!) da je ova rečenica u zagradi sročena s ciljem duhovitog opisivanja važećeg sistema ostvarivanja kategorija. U tom slučaju novi sistem nije objašnjen ni jednom rječju, ali na to smo i navikli, pa manje boli...šutnja je zlato... možda od tuda naziv za zlatne bodove???

Prije nego što smo uspjeli i prožvakati, a kamoli progutati poruku tajnika, on se preobrazio u svoj alter ego: člana kluba. Jedino je šteta što ko član IO HBS-a ima puno manje reć nego ko član kluba... To se zove ograđivanje za svaki slučaj. Član je proputovao svijet pa zna da je bolje ne iznositi tvrdnje tipa “štono bi rekli Ameri koji inače imaju najgluplji sustav od svih za najbrojniji savez” kao službena osoba. Kao član kluba dakako može. Sve tako argumentirane tvrdnje su dobrodošle i pohvalne. Vjerujem da se i čitaoci izbezume od smijeha. Tako je i naš predsjednik pričao viceve naokolo. Ne kao predsjednik. Samo se Mesić nije dosjetio reći da to priča kao građanin RH, rekao je da to priča privatno pa su ga svi ogovarali. A ko bi ogovarao sve građane... ili građana anonymusa. Naš je Član dovitljiv: funkcije su svuda oko nas samo ih treba prepoznati.

Ovakvo iskorištavanje funkcija budi moje drugo ja koje zaključuje da dotični boluje od kompleksa položaja ili funkcije.

Od naizgled slične boleštine pati i moj dragi Tesla jer ničega od ovog ne bi bilo da njegova funkcija nema tih problema s točkama infleksije ili čega već. Ipak mi je Tesla nekako draži...

No ono što ja volim kod Člana je što je tako lijepo argumentiran, i rečenice teku jedna iz druge, a da infleksiju ni ne primjećujemo: “kad smo već kod Tihaninog prijedloga da prepišemo od drugih, u svim zemljama gdje sam igrao, rang-lista je uvijek problem, jer kakva god bila uvijek će netko biti "oštećen", a netko "nagrađen".“

Zato, dragi moji, red je na nama da isproduciramo nove uvjete i standarde, koji će, doduše, opet biti nesavršeni, ali će biti naši. Ovaj emocionalni element nisam prije uzela u obzir i grubo sam zaključila da kad već mora biti nesavršeno, bar da bude brzo i (donekle) provjereno.

A naši mali poenčići, naša listica, naši draaagi ponderi, naša nježna infleksija... sve osjetim toplinu oko srca... oh, oprostite mi što sam predložila bešćutno prepisivanje. Kad ovo konačno bude gotovo i kada otvorimo našu novu rang listu i pogledamo poenčiće u svakoj će se znamenki zrcaliti naši ponosi: Špiljak u jedinici, Žila u osmici, Bohaček u šestici...

Tijekom ove inventure kao što ste vjerojatno primijetili lista nije zamrznuta, već je djelomično okljaštena (Rimini, Kup). Neke poenčiće dobiješ, neke ne, nikad ne znaš, pa je draž igre i natjecanja veća. To je naročito zgodno za naša četiri šampiona iz Riminija koji su, čini se, već i odustali od bilo kakvih potraživanja. Ovakav potez Saveza ocjenjujem kao vrlo odgovoran jer kako bi im tek bilo da dobiju poenčiće pa da im ih onda smanje. Svi znamo da je najgore kad imaš pa nemaš. Bolje je imati lijepe uspomene, a ko će im to uzeti??? You can break the points, but you can’t kill the soul. Osim toga, ovakav pristup je više nego stimulativan za odlazak na slične turnire. Gledajte s perspektive prosječnog igrača koji ipak nema nekih realnijih šansi da se probije u vrh. Njih bi nesmiljeno gomilanje poenčića nekolicine dovelo u očaj. Kako bih se recimo ja osjećala da oni dobiju pet ili više somova poenčića za 8. ili 13. mjesto, a ja za svoje sto trideset i neko bijednih 50 ili niš? Sad sam puno motiviranija za odlazak na takova natjecanja jer manje od Tončija i Nikice nemreš dobiti. Ovo svakako doprinosi ravnopravnosti među igračima, i s vremena na vrijeme treba naknadno odlučiti da se za neki turnir poeni jednostavno ne dijele. Poželjno je da to budu događaji u organizaciji EBL-a, WBF-a ili bar našeg Saveza.

“Prosječna snaga turnira je najbolji način za sve izračune, ali najteže za definirati i implementirati.“ dalje će Član još jednom pokazujući svoju originalnost i zapanjujuću sposobnost ulaženja u samu srž problema. Izlaženje šteka, al’ nemreš sve...

Vidi npr. prijedlog iz komentara:“Snagu turnira, a time i broj bodova koje nosi turnir treba određivati prosječna snaga igrača koji na njemu nastupaju, a ne fiksni faktori. (Ovo je vjerojatno najbolji i najkonkretniji prijedlog, ali ga je prilično teško implementirati. Poseban su problem turistički turniri sa velikim brojem igrača nepoznate snage)”

Laik bi pomislio da su ova dva prijedloga gotovo jednaka, da ništa novo nije rečeno, ali ja sam tu da vam ukažem na razlike i doprinos našeg Člana. Već letimičnim pogledom oba prijedloga vidimo da je prvi koncizniji, jezgrovitiji, usudila bih se reći hrabriji... prvi dio rečenice je kao neka parola ili reklamni slogan... čovjek se ne usudi posumnjati. Nažalost, nakon točke infleksije u rječci “ali” prijedlogu pada smisao, a nama nada u bolje bridžističko sutra.

U drugom se sve petlja nešto okolo naokolo. Predlagaču2 trebalo je sedam riječi “prosječna snaga igrača koji na turniru nastupaju” da izrazi ono što je naš Član strpao u tri “prosječna snaga turnira” u drugom prijedlogu. Oba predlagača se slažu da je prijedlog jako dobar (a oni su ga predložili...ne bih se pretjerano čudila da se i tu desila neka podjela ličnosti), samo je prokleti peh što ga je teško implementirati.

Molim te, Ch, da uvrstiš moj prijedlog da umjesto poenčića (ili uz poenčiće) dijelimo dolare u istoj količini, uz napomenu da je prijedlog malo teže implementirati.

Imam i uputu za osobe (pardon, članove klubova) koji žele dati neki prijedlog za rang listu: Svaki prijedlog koji sadržava riječ “implementacija” ima višestruko veću šansu da bude prihvaćen od ostalih (naročito je dobro ako je implementacija moguća, ali nije uvjet). No, ne mučite se previše, vidite da smo u sigurnim rukama...

I eto, završim ja tekst, kad eto ti novih poruka na crobridgeu uz moju ranojutarnju kavicu.

Vidim da je Ch-u ponestalo linkova pa je svoje komentare počeo objavljivati na frontpageu. U svakom slučaju lijepo što je napomenuo da ne može biti objektivan, jer ko bi to sam dokučio, i kako bismo se zaboga snašli da nam nije dao upute za čitanje teksta: prvo čitaj ovo pa se vrati pa razmisli pa se opet vrati. Sugestibilan je naš Ch.

Ne čini mi se odveć interesantnim sad petljati po odlukama žirija, a još manje Chovim komentarima.

Ipak, moram ovo istaknuti:

“Činjenica da se u 10 dana poslije meča nije uspio skupiti žiri za presudu nego da je odluku donijela arbitražna komisija bez konzultiranja zainteresiranih strana (!?) dovoljno govori o odnosu organizatora lige, a ne o igračima koji u njoj nastupaju.“

Svaki pažljiviji čitaoc mog teksta već se snalazi u rečenicama ovog tipa i lako će pronaći točku infleksije u riječci “a” i zaključiti da se ono što slijedi može zamijeniti s bilo kojom negativno formiranim uvjetom: “a ne o prolaznosti života”, “a ne o konobarima u Cassandri”, “a ne o kvaliteti bidding boxova”, “a ne o ne tome”.

Zašto bi činjenica da HBS nije skupio žiri i donio odluku ili što već govorila o igračima??? Što je Ch, napale te složene rečenice???

Neću vam zahvaljivati na pozornosti, ko vas tjera da čitate ove debilane???

Pozdrav svima,

Tihana

10.05.2000.