Dragi moji,

vjerojatno svi znate da sam itekako okupirana uređivanjem "dobrojutra". Ali nisam Vas zaboravila.

Svašta se desilo od mog zadnjeg javljanja... Skupština je prošla i donijela (odnijela) svoje. Mi smo dobili novog predsjednika, novi izvršni odbor i čitav splet više ili manje novih bića koja će se slijedećih nekoliko godina starati (gdje nalazim te riječi???) o nama. Žena nema, nema mlađih od 40 godina (i to sam malo rekla). Mi se, dragi moji, bavimo igrom starijih muškaraca. A nemojte misliti, nisu ti stari muškarci čak ni krivi - nisu se nešto ogorčeno borili protiv mlađih pripadnika istog i svekolikih reprezentanata slabijeg spola... nije pozicija u izvršnom odboru neka osobito željena funkcija... i čini se da je većina nas nastoji izbjeći pod svaku cijenu.

E, sad imena članova sadašnjeg izvršnog odbora izazivaju «ma šališ se?». Sve su to zvučna imena hrvatskog bridža, ma to su ljudi za koje ste prvo čuli kad ste krenuli igrati, vrlo vjerojatno je netko od njih bio i vaš prvi učitelj, sve su to blago rečeno kontraverzne ličnosti, ali konačno, sve su to ljudi koje, vjerujem, i većina vas, kao i ja poštuje kao igrače, kao organizatore, kao učitelje, kao nešto. O svakom od njih svi znamo nešto dobro, i svi znamo nešto loše. I svi su već bili međusobno posvađeni i zamjerali jedni drugima ko zna što sve ne, pa su se možda ispucali. Moj osnovni problem s ovim izvršnim odborom je što su mi svi simpatični čak i previše pa ću sa svakim rado popiti kavu i popričati, a to će otežati pisanje ove kolumne... Sve su ovo entuzijasti hrvatskog bridža. Htjela bih još reći, mislim da svi ljudi u ovom izvršnom odboru žive bridž. Sentimentalna sam danas.
Gotovo sve te likove znam oduvijek. Sad ću Vam predstaviti članove izvršnog odbora u kratkim crticama. Tako što ću vam izložiti svoja najdavnija sjećanja.

Prvo Brk. Učio me voziti bicikl (tricikl, četverocikl) dok sam još bila beba. Tako da me držao za vrat. Hm. Nikad nisam naučila. Ma, nikad nisam ni vozački položila.
Brk je bio i moj četvrti partner u životu (poslije Dude, Marinka i Tineka). U Šaulovcu sam protiv Ch-a i Pegija atakirala asa pik (iz AKQ u troje - nitko pika licitirao nije) nakon Brkove Lightner kontre za herc (igrala sam 2 mjeseca) i oni su napravili 6 karo. Nismo dozvolili da se desi isto što i s biciklom.
Brk je sjajan organizator turnira i natjecanja. Uz to, Brk je perfekcionist i prilično grdi kritičar. Kompjutorski tim u Puli dobit će svoju porciju ako liste s rezultatima nisu uredno obješene što će reć da rub vrata i rub papira moraju biti nedvosmisleno paralelni. Takav je Brk.

Kulovića pamtim s prvomajskih turnira - Pula ili Materada - to ne znam. Znam da sam ga se bojala ko vraga. U mojoj bridžističkoj karijeri Kulović zauzima počasno mjesto osobe kojoj sam najčešće zvala suca (redovito s nepovoljnim ishodima). S druge strane, pamtim onaj trud sa ispisivanjem bordova na mix prvenstvu u Kralju Tomislavu. Kule je vodio i žensku repku, čiji sam bila član, u Maastricht i pokazao se kao dobar kapetan. Čini mi se da kad Kule nešto krene raditi da to radi zaista dobro. Nisam mu osobito sklona danas budući me probudio (a danas je Badnjak!) u podne da me podsjeti da napišem tekst za Savezni bilten.

Dolušić je tata moje prijateljice iz srednje škole. Za vrijeme faksa jednom me nazvao i nagovorio da dođem na tečaj koji je držao u Cassandri. Došla sam. Tako je počelo. Braco na neki nepoznati način uvijek doznaje na kojem sam truniru bila i uvijek pita kako sam prošla, kako je bilo i sl. Svaki put me začudi.

Špiljak. Kad sam ga upoznala bio je Nikicin dečko. Prijateljice koje bih vodila po turnirima su odreda slinile za njim. Da bih riječ rekla. Inače Branko je pričao da sam perspektivna dok još nisam bila sigurna kako su karte rangirane po snazi. Valjda se to vidjelo po načinu na koji otvaram bidding box. Za Branka će vam svi reći da je vrhunski igrač, genijalac kojem je osnovni problem što mu stvari vrlo brzo dosade. Branko je zabavan, ne gnjavi, i s njim je uvijek ugodno biti u društvu.

Sad digresijica. Vi mislite da sam se malo prije zabunila, da sam htjela reći boje, a ne karte. Ne. Ovako. Ja baš nisam neka kartašica i prije bridža sam odigrala samo nekoliko partija bele. To da me bridž nikada nije zanimao jer je to, zaboga, za starce, valjda ne treba posebno objašnjavati. Dakle, kao svako normalno dijete stvorila sam prirodnu averziju prema odrastanju, a osobito onom najgorem dijelu toga: poslu. A što ti radi tata? Igra bridž.

E, ta moja mizerna iskustva s bele uzrokovala su da percipiram puba kao jaku kartu. Na to se odlično nadovezao i patrijarhalni duh u kojem sam odgojena, a i zdravologičko zaključivanje koje mi nikada nije manjkalo: dakle, prvo as (to svi znaju jer as je as), onda kralj (stariji muškarac), onda dečko (prijestolonasljednik - zaboga, muškarac) pa onda dama (gospoja). Zinula sam kad su mi objasnili da je dama uzela mog dečka??? i zaključila da je bridž krajnje feminizirana igra.

Šanteka pamtim tek kad sam već igrala i to sa mog prvog Božićnog turnira koji sam igrala s Petrom Rosić. U nekom momentu Šantek je bezobrazno licitirao boju koju sam ja otvorila, sjećam se, herc. Ja sam začuđeno pasirala i oni su završili u nekom drugom kontraktu. Sad je mene iznerviralo što ne igraju u hercu, kad ga već licitiraju, a ja imam peti as, kralj, pub. Spustio se stol, na moje zaprepaštenje, bez herčeva. Tu ja zovem suca, niko ne dolazi. Onda probam s «tata» i evo Brka odnekud. Protivnički par je upozoren da to treba alertirati (da još postoje igrači koji ne znaju što je cue-bid), a ja sam dobila najbolji prilagođeni rezultat u povijesti kontrakt bridža: njima rezultat ostaje (jedno 70%), a meni čisti top. Šanteka sam ipak, reda radi, mrko gledala slijedećih nekoliko mjeseci.

Danilo je bestjelesno biće. On u isto vrijeme ulazi na jedna vrata u salu u Puli i izlazi iz nje kroz druga vrata, pri tome razgovarajući sa bar troje ljudi, a s partnerom (koji je i dalje kod prvih vrata) dogovara sistem. Baš sam nedavno razgovarala s Tončijem, ova nova frizura s federastim uvojcima koji poskakuju dok se ljuti ili te žestoko uvjerava kako nije prodao štih posljednjih sedam godina, super se uklapa u cjelokupni imidž. Kad sam za vrijeme prošlogodišnjeg turnira u Opatiji imala seminar, Danilu nije bilo teško ostaviti sve poslove oko organizacije na sat vremena i pomoći mi isprintati neke folije.

Tedeschi. Oduvijek ga znam po imenu, a i po faci, ali nisam imala neke potrebe spojiti to dvoje. Potreba se prvi put ukazala kad je počeo ispitivati Teslu kad me više misli ženiti (naravno, dok još nismo bili skupa). Čini se da je ovaj suptilan pristup obraćanja pažnje na mene kao potencijalnu partnericu funkcionirao bolje od mojeg višegodišnjeg truda. Nije trebalo više od par dana da Tesla i ja prohodamo. Tedeschi nije funkciju predsjednika prihvatio zdravo za gotovo, puno je obećao, a meni je nekako važnije od toga što se vidjelo na njemu da se veseli, da mu je drago. Već nekoliko dana nakon što je izabran Kule me je nazvao da mu hitno donesem znak od HBS-a da si Emil može napraviti vizitke. Baš cool.

Sa prvim rezultatima rada izvršnog odbora svi ste upoznati. Organizirali su prvenstvo države za parove koje je potuklo sve dosadašnje rekorde. Bacili su se na organizaciju lige i kvalifikacija za open i žensku repku. E tu se desilo nešto nevjerojatno. Stavili su uplatu od soma i pol kuna i rok prijave od tri tjedna. Onda su se ljudi počeli buniti te da je preskupo, te da nemaju dovoljno vremena složiti tim. I što je izvršni odbor napravio??? Prepolovio uplatu i produžio rok za prijave za tjedan dana. Zaista nevjerojatno. Pa piši sad ti Tihana, ako umiješ!

Sretan Vam Božić i očekujte me vrlo uskoro... nešto mi govori da ću imati materijala.

Pozdrav svima,

Tihana
25.12.2000.