Iako će većini čitatelja Fokusa informacija da bridž (bridge) od sljedećih, XIX. Zimskih olimpijskih igara (2002. g., Salt Lake City, USA), postaje olimpijska sportska disciplina, zazvučati kao vijest iz rubrike "Vjerovali ili ne", ipak je točna.
Za razliku od većine europskih zemalja u kojima bridž kao sportska igra uživa medijsku popularnost, kod nas članci o bridžu još uvijek moraju počinjati "od abecede bridža" i sadržavati upute "za neupućene", te veći dio teksta posvetiti ispravkama stereotipa o bridžu poput ovih: "kako kartaroška igra može biti sport!" ili "bridž je igra za dokone engleske domaćice i bakice" ili "možda bridž i jest nekakav sport, ali samo za bogate" ili "kakav sport, sve je to hazard i kocka!"...... Toliko o neznanju i poluinformacijama.
Ne zaranjajući preduboko u povijest, recimo tek toliko da su američki bridž entuzijasti, predvođeni Charlesom Gorenom, 30-ih godina ovog stoljeća dotadašnja pravila društvene igre prilagodili pretpostavkama da bridž postane sportska igra (poput šaha). Oko toga je li bridž sport ili ne, u američkoj javnosti i pravosuđu vođena je svojedobno vatrena polemika, koja je svoj epilog imala na Vrhovnom sudu SAD-a, koji je donio presudu - bridž jest sport. Nova su pravila ubrzo prihvaćena i u Europi, pa se brzinom šumskog požara po SAD-u i Europi počinju osnivati klubovi i nacionalni savezi, bridž federacije na svih pet kontinenata (EBL, Europska bridž liga ima oko 370.000 članova), odnosno Svjetska bridž federacija (WBF).
Svoj konačni trijumf i atest da je doista sportska igra, bridž će ostvariti učešćem na sljedećim Zimskim olimpijskim igrama 2002. g. i to zahvaljujući potpori koju je dobio od Juana Antonia Samarana, predsjednika Olimpijskog odbora i dobro osmišljenoj kampanji WBF-a., na čelu s predsjednikom Joseom Damianiem.
U Europi će bridž službeno biti prezentiran na sjednici Europskog olimpijskog odbora, u studenom ove godine u Varšavi, kada će predsjednik EBL-a, Gianarrigo Rona predložiti uvrštenje bridža sljedeće godine u Europske olimpijske dane u Španjolskoj i Igre malih država u San Marinu.
Iako se u bridžu "znoji" samo mozak, iako su mu sportska rekvizita karte (standardni špil, 52. karte, bez jokera), priznat je za sportsku igru iz razloga što sreća ne utječe na postignuti rezultat. To se ostvaruje tako da svi natjecatelji na nekom turniru ili prvenstvu igraju s istim podjelama karata, što je pretpostavka za objektivnu usporedbu i obračun rezultata, te redoslijed plasmana natjecatelja. Dodajmo da bridžisti ne ostvaruju pojedinačne, nego parske ili ekipne rezultate, a naziv igre "bridge" /engl. "most"/, simbolizira odnos koordinacije partnera u paru.
Poput ostalih sportaša i bridžisti se natječu za naslove prvaka regije, države, kontinenta ili svijeta. Također, tijekom aktivnog bavljenja bridžom, igrač se za postignute rezultate nagrađuje osvajanjem titula (najviša titula je bridž velemajstor). Bridž kao sportska igra zahtijeva i honorira koncentraciju, inteligenciju, memoriju, logiku, znanje, preciznost i kreativnost. Suprotno od uvriježenog mišljenja, bridž nije skup sport, jer svu potrebnu rekvizitu osigurava organizator natjecanja. Osim toga, u bridžu ne postoji neravnoravnost spolova (barem ne ženskog). Iako na svim rangovima postoje posebna natjecanja za žene, to ih ne spječava da budu članice nacionalne (open) reprezentacije (reprezentacija se sastavlja prema rezultatima postignutim na kvalifikacijama na kojima se ravnopravno natječu bridžistice i bridžisti). Može se dakle reći kako su u bridžu muškarci manje ravnopravni jer za njih nema odvojenih natjecanja! Bez brige, oni su to uspješno kompenzirali - u vrhunskom svjetskom bridžu dominiraju muškarci.
Danas je u Hrvatskoj registrirano 556 bridžista, okupljenih u HBS-u (Hrvatskom bridž savezu), koji je i član HOO (Hrvatskog olimpijskog odbora), kao i EBL-a i WBF-a. Sportski bridž klubovi postoje u Zagrebu (šest klubova), Samoboru, Sisku, Karlovcu, Rijeci, Puli, Poreču, Opatiji, Rabu, Ravnoj Gori, Zadru, Splitu i Mlinima. HBS izdaje časopis "Bridge", a vijesti i zanimljivosti o hrvatskom bridžu mogu se pogledati i na web stranicama: www.crobridge.com i www.bridge.hr.
Gotovo 30 godina hrvatski bridžisti nastupaju na Europskim i Svjetskim prvenstvima, kao i Bridž olimpijadama (koje su se održavale do uključenja bridža u Olimpijske igre, a posljednja se igra kroz dva mjeseca u Maastrichtu, Danska).
Naš najbolji dosadašnji međunarodni uspjeh je osvajanje 3. mjesta i brončana medalja na 5. Europskom prvenstvu za mješovite timove, održanom u Aachenu, Njemačka, prije dvije godine. Hrvatska je nastupila u sastavu Izvorka Petrović, Seka Ivančić, Braco Protega, Zoran Vukelić i Davor Ruso.
Upoznajmo još nekoliko hrvatskih bridž imena. Prvih 10 igrača/igračica na rang listi HBS-a su Zoran Vukelić, Nikica Šver, Tonči Tomić, Dubravko Diklić, Ivica Miladin, Ranko Majstorović, Branko Refi, Boris Šver, Marina Pilipović (svi iz Zagreba), te Serđo Poklepović, član BSK "Opatija".
U bridžu se održavaju i prvenstva za juniorske i školske timove (bridž klubovi, a i bridž kao izborni predmat, postoje na mnogim univerzitetima i koledžima u SAD-u, Kanadi, Japanu, Kini, Danskoj, Engleskoj, Irskoj, Litvi, Nizozemskoj, Švedskoj i Njemačkoj). U srpnju se u Antalyiji u Turskoj igra 17. Europsko juniorsko prvenstvo na kojem učestvuje 26 juniorskih i 14 školskih timova, a boje Hrvatske brane juniori Marina Pilipović, Vanja Grahek, Tomislav Šašek, Karlo Boguljan i Vedran Zorić, kojima je trener i kapetan Dubravko Diklić.
Bridž ima još jednu važnu ulogu o čijim se potencijalima i uspjesima praktički ništa ne zna u široj javnosti - promociju turizma. Iako je u Hrvatskoj izostala sustavna podrška razvitku bridža (primjerice, u Zagrebu se bridž ni danas ne nalazi među sportovima koje pomaže Gradski proračun), sami bridžisti pokazali su se uspješnim organizatorima promotivnih (turističkih turnira) u Puli, Opatiji, Selcu, Milinima, Rabu. Najuspješniji turnir je Bridge festival u Puli, koji se održava koncem kolovoza (ove godine je 37. po redu), u organizaciji BK "Dr. Jurica Tomljenović" iz Zagreba i Arena turista iz Pule, a direktor mu je Miljenko Brkljačić.
Koliko vole naše more i naš bridž ugođaj, bridžisti dokazuju svake godine kada iz 15-ak zemalja pristižu na Verudelu u Pulu i kada za 8-10 dana svog boravka ostvare preko 10.000 noćenja. Ovi podaci govore kako je krajnje vrijeme da se naši stratezi razvitka turizma domisle kako u hrvatsku ljetnu turistićku ponudu, uz jedrenje, tenis, ronjenje, golf i druge sportske aktivnosti, treba uvrstiti i bridž. Dosad su jedino i to od prošle godine, Istarska županija i Grad Pula pokazali kako su prepoznali da im bridž dovodi turiste i to one turiste kojih se sjećamo s nostalgijom (višegodišnje goste dobre platežne moći).
Dina Julius