Treba ponekad pobjeći od svakodnevnice (slobodan prijevod – STAFARE=izaći iz stege), a zaljubiti se u starijoj dobi (prestaroj) može donijeti teške posljedice, ali presretan sam, da sam se već prije par godina, stvarno zaljubio u Verudelu.
Ova moja pasija (ljubav) mi omogućuje da uživam u predivnom krajoliku, moru s bojama koje se mogu naći samo još na Sardiniji, nezagađenom zelenilu, s mogućnošću da svaki dan otkrijete novu, malu, očaravajuću okolinu za kupanje ili šetnju, za male novce, s otoka na otok, prelazeći iz divote u divotu.
Verudela se nalazi u Istri, na 3 km od Pule i na 100 km od Trsta (a u vezi s Pulom, ne možete ne posjetiti stari centar s nevjerojatnom arenom sličnom Coloseumu). Za one koji ne žele biti bridžisti s punim radnim vremenom (da ne igraju sve), moguće je izvoditi ugodne ekskurzije u predivna mjesta kao: Opatija, Rovinj, Brioni: otok koji je godinama predstavljao privatnu rezidenciju Tita, vrijedi i predbilježba da bi se moglo mirno prošetati među košutama i drugim životinjama koje se bez straha druže s posjetiteljima.
Za nadodati je da Verudela nema velike financijske zahtjeve, tako da je istina da osam dana festivala uz puni pansion, košta manje od 800.000 lira. Jedini napor koji će se tražiti od vas, je da smršavite po povratku, jer lokalna kuhinja nije prilagođana našim velikim (divljanjima) iživljavanjima.
Bridž festival je manifestacija visokog nivoa i valja uzeti u obzir da je na Butleru prisustvovalo 178 parova, Mix timu preko 40 timova, takozvani Mini tim je sabrao 65 timova, Mix par je imao 127 parova, Open tim je vidio učešće 80 timova, a na slobodnom Open paru sudjelovalo je “samo” 236 parova. Sve to raspoređeno u osam dana sunca, mora, kupanja i izvrsnog druženja, simpatično i zabavno.
Pulski turnir može se sagledati i kroz učešće šampiona, kao što su Manhardt I i P., Stojanović, Fucik, Ficher, Feichtinger, Weigricht, te reprezentativci Mađarske, Austrije, Hrvatske i Slovenije, koji nose prezimena koja su još teža za pisanje.
Sudjelovanje Talijana je svake godine veoma kvalitetno, a ove sam godine sreo Zenari-a (koji je osvojio sa Pantarotas-om srebro na parskom turniru) Martini-a, Murichio-a, Ligambi-a, Colonna, Paolini, Mateuci i mnoge druge.
Ambijent je apsolutno internacionalan, tako da je istinito da sam mogao upoznati igrače iz Poljske, Austrije, Mađarske, Slovenije, Estonije, Njemačke, Hrvatske, Bjelorusije, Engleske, Kanade i sigurno još pokoje nacije, koju sam zaboravio.
Organizacija igre približava se u mnogome efikasnosti koju imamo u Italiji i svakako je odličnog nivoa, gledajući s tehničkog aspekta (suci su kompetentni i nepristrani), kao i u organizaciji ne jednostavnog odvijanja natjecanja.
Atmosfera je izuzetno stimulativna, svi, od početnika do najishlapljenijeg (vremešnog) igrača, igraju svako djeljenje kao da je ono odlučujuće za pobjedu na turniru.
Činjenica da je zabranjen alert nakon 3NT doprinosi opuštenijoj atmosferi za stolom.
Malo kratkih objašnjenja prije atake i sve ide dalje izvrsno, a i zbog velike korektnosti (koja se pokazala odličnom družicom htijenju – grinta=želja za pobjedom) svih sudionika.
Draga Verudelo, dakle, doviđenja na slijedećem izdanju, br.40, tvojeg festivala, ja sigurno neću nedostajati.
preveo: Pero Gudac