Dragi moji,
Tamo gdje infleksija prelazi u stvarnost, ja postajem službena zapisničarka HBS-a. Ovdje je sve ono što ste oduvijek željeli znati o Skupštini, a ja se nisam usudila napisati.
U ugodnoj i opuštenoj atmosferi, dobro skrivena od očiju javnosti, okupila se mala družba vrlih izaslanika hrvatskih klubova. Tajnik je odmah napomenuo da Skupštinu možemo voditi na dva načina: prvo, destruktivno i drugo, konstruktivno. Tim redom. Ničim izazvan. Da se znaju mogućnosti. I da se škvadra osraspoloži.
Manje od dva sata uložili smo u konstruktivni dogovor oko toga koliko nas ima. Na kraju smo smjelo klejmirali 23 glasa. Sporan je, naime, bio Karlovac koji je dao potpisanu punomoć Tvrtku. Nikako nismo mogli zaključiti je li to dozvoljeno Statutom. U skladu sa širim društvenim trendom, promjenu spola smo prihvatili, ali ne i promjenu vlasništva. Na oduzimanju glasova Karlovcu naročito su inzistirali samoborski izaslanici vođeni čvrstim argumentima: (1) što ti Karlovčani misle, koja je to neodgovornost i bahatost, nisu se udostojili prijeći pišljivih 200 km do Opatije... (2) jesu li Karlovčani u stanju izabrati takvog predstavnika, i kako mogu biti sigurni da će on zastupati njihove interese. Vjerojatno je da Karlovčani o tome uopće nisu razmišljali. Dobro da imamo Samoborce koji ukazuju na ovako lako previdljive stvari i spremni su uveličati skupštinu, na doduše specifičan, ali upečatljiv način: Gospodin Borovčak je naime doprinjeo neformalnoj atmosferi negirajući prisutstvo gumbića i ostalih zatvaraća na svojoj odjeći.
Brk je saopćio tajniku da Sisak nije obaviješten o Skupštini, na što je tajnik prokomentirao: (citat) "Vjerojatno smo trebali obavijestiti Sisak."
Prvo smo jednoglasno velkamirali dva nova kluba: Zagrebački tref i Zagrebački bridž klub. Tu jedino valja obratiti pažnju na zanimljivo članstvo ZBK-a. Osim većeg dijela IO Saveza i nekolicine vrhunskih hrvatskih igrača (Drago Diklić, Vesna Majstorović, Ranko Majstorović, Marina Sever, Arijana Duić, Milka Ivančić, Aleksandar Ivančić), tu je i zanimljvi spektar rodbine i prijatelja istih. Iako čudno, apsolutno legalno i jednako toliko žalosno (zar nisu mogli namaknuti stotinjak prijatelja, pedesetak??? Nekako sam uvjerena da bih ja mogla... hhehehh). No, ovi su na taj način skupili 26 članova, od kojih je nekih 13 pravih (čitaj, nikad u životu nisu odigrali ni bord), a ostali su matični članovi drugih klubova (totalnu frustraciju kompletnog vodstva JT-a konačno su riješili, ispisavši se tek poslije Skupštine....) No dobro, to samo radi vaše informacije. Jer zato sam tu.
Izvršni odbor je naglasio važnost svojih materijala i dokumenata priredivši ih u unikatu. Poslije će ih izdati pod nazivom "Jedini" gdje su sve eventualne sličnosti sa podjednako kontroverznim muzičkim sastavom i vruće želje autorice oko uspješnijeg dokazivanja povrijeđenog dostojanstva (više nego) slučajne.
Naš predsjednik u ostavci je htio doći objasniti razloge ostavke. Ali nije. Htio je i pismo napisati. Ali nije. Nije stigo u proteklih pet mjeseci. Jer su došli Arapi. Ne na Skupštinu. Predsjedniku. Tako niko ne zna zašto nas je ostavio, a nitko nije ni pokazao osobiti interes.
Tajnik je podnio iscrpan izvještaj o radu HBS-a u proteklih godinu dana. Više iscrpljujući nego iscrpan. U izvještaju je bilo svega nekoliko manjih grešaka. Tvrtko ih je nazvao neistinama, Špiljak je demokratski primjetio da su to "razlike u mišljenjima". Prosudite sami. Na primjer, tajnik se zabunio oko vlasništva dvorane HBS-a, pa HBS-ova dvorana uopće nije HBS-ova. Također je pogriješio u broju međunarodnih sudaca u Hrvatskoj. Probao je sa četiri. Nije prošlo. Brk je napomenuo da od ta četiri tri nisu ni blizu. Dobro. Bar jedan. Ali tada je uletio totalno destruktivni element Danilo i obavijestio skupštinu da je i posljedni sudac prestar da bi bio međunarodni pa smo poraženo priznali da međunarodnog suca uopće nemamo. A Bože moj.
Onda je Bohaček krenuo na Savezne turnire, informirajući nas o njihovom neviđenom uspjehu (čitaj: neviđenom). Jest da su se malo smanjili (čitaj prepolovili), ali to je radi bojkota JT. (citat: "kad se priređuju paralelni turniri u branju gljiva"). Svaka čast Savezu, dali su sve od sebe, ali i turnir u Venenciji je skoro propao radi paralelnog filmskog festivala, pa kako ne bi savezni događaj radi gljivarske sezone. Još uvijek osjećam nelagodu kad se sjetim da sam ja bila na baš svim saveznim turnirima i pokvarila cijelu sabotažu. Ipak tvrde argumente ne možemo pobiti:
Prema mom skromnom mišljenju najveći uspjeh ovog Saveza je u nabavci rekvizita. I tajnik je rekao:, "Nismo imali novaca za ramu, mašinu za duplciranje i screenove, ali kupili smo nekoliko stoljnjaka." Kratko i jasno. Jezgrovito i pošteno. Cjelokupni rad u jednoj rečenici.
Financijski izvještaj je podnio Žila. Na pitanje zašto nije došla blagajnica dobili smo slijedeći odgovor (citat): "Gospođica Bratuša nije došla jer se njoj to gadi." (premda je bila u Opatiji, op.a.) Zgodno. Te gracilne dušice uvijek su u meni izazivale buru sentimentalnih osjećaja. Odgovornost je tako suhoparna. A i zašto bi financijski izvještaj podnosio onaj koji ga je napravio? I zar da se krhka ženica suoči sa svima nama, okrutnim zvjerima? Razumljivo da je to preuzela čvrsta muška ruka...Posljedično nitko nije bio u mogućnosti objasniti manje kontradiktornosti u financijskom izvještaju. Primjerice: uplata za ligu i članarine iskazana je kao jedna stavka. Radi jednostavnosti. Ta cifra je manja nego što bi bila uplata isključivo od lige. Tako smo zaključili da neki klubovi plačaju negativne članarine. I tu se konačno pokazao visoki moral Saveza u odnosu na protekle kapitalističke režime. Izvršni odbor, očito, uzima članarine od velikih, da bi ih davao malima i preuzima ulogu Robina Hooda unoseći trunku romantike u inače besprijekorno čvrsti rad Saveza.
Zatim je JT predložio izglasavanje nepovjerenja cijelom izvršnom odboru s obrazloženjima koja ćete naći u službenom zapisniku, a skraćeno, jer napravili nisu ništa (ono sa stoljnjacima nam nije bilo poznato, ali u izvanrednoj skupštini izaslanika tijekom ručka, zaključeno je da, iako svakako treba priznati taj pothvat, on sam po sebi nije dovoljan da bi se djelovanje moglo smatrati uspješnim). Međutim (pazi sad!) u Statutu ne postoji mogućnost da se izglasa nepovjerenje izvršnom odboru ako on nije prekoračio djelovanja dopuštena Statutom. Jednoglasno smo se složili da IO u nikakva djelovanja nije ni zakoračio, a kamoli ih prekoračio. Ipak se nekako nismo mogli složiti da je to OK. Lagano začuđeni (čitaj na rubu živčanog sloma) shvatili smo da je proteklih šest sati bilo uzaludno potrošeno, a alternative oko kojih ćemo glasati smanjivale su se u funkciji vremena od tri do jedne, da bismo konačno jednoglasno prihvatili da se sve odgodi za mjesec dana kad će se prvo promijeniti Statut, a onda i Izvršni odbor, a na kraju bismo mogli početi razmišljati i o promjeni hobija u recimo hokej ili heklanje.
Pozdrav svima,
Tihana
29.09.2000.